Kad smo vidjeli prve fotografije stana, pomislili smo da je riječ o novogradnji, a kad nam je arhitektica Tanja Baldasar Duka kazala da je stan odmah iza splitske Pjace, začudili smo se. Gdje je tamo nova zgrada?
I nije nova, jer taman uređeni stan nalazi se u doista staroj zgradi u maloj uličici Petra Priora, baš u blizini poznatoga gradskog trga, ali je tako obnovljen i uređen da nemate osjećaj starine.
Osvijestite se tek kad kroz prozore vidite okolne krovove, a, vjerujte, teško je reći kroz koji prozor je pogled slikovitiji, a i zavede vas jer nudi vizure koje su uskraćene pješaku dolje po malim ulicama.
Već s vrata, na ulazu u stan na trećem katu, iznenadite se koliko mogućnosti nudi ovaj prostor, jer u sedamdesetak kvadrata ima sve uvjete za ugodan život.
Vlasnica Marina Tokić, podrijetlom naša žena, rođena u Beču gdje i živi, baš je željela stan u centru grada, gdje se može doći ljeti odmoriti sa svoje dvije kćeri.
Ugodan dnevni prostor osvojio nas je na prvi pogled, čemu je svakako pridonio “glavni” zid “pokriven” plakatima. Tu smo i započeli priču s arhitekticom Tanjom, koja nam kaže kako je ta, u najmanju ruku slikovita zidna stijenka nastala u suradnji s Tamarom Vuković i njezinom “Tvornicom dizajna”.
Lijepo su se dogovorile oko najupečatljivijeg detalja u stanu, Tanja je složila “mozaik” i dimenzije, a Tamara je u to uklopila svoje plakate.
Povezano s tonovima sa “zida” nastavljaju se zelena boja na stolicama i bež tonovi višenamjenske sofe i platnenih zavjesa.
Na podu su keramičke pločice u nježnom zemljanom tonu i dimenzijama starinskog parketa, a i složene su u najljepšoj verziji – na “riblju kost”.
Tako je gotovo u cijelom stanu, iznimka su pločice na podovima dviju kupaonica, u jednoj su crne, u drugoj velikih dimenzija oponašaju bijeli mramor.
Tajne spreme
U istom tom dnevnom prostoru je i bijela kuhinja, rađena po mjeri, baš kao i “mala iznenađenja” koja se skrivaju ispod ploha.
Odmah na kuhinjskom zidu prema hodniku pomislite da je drvena stijenka, ali čim taknete plohu, otvara se, i to u dva dijela.
Naime, cijeli stan ima šest skrivenih ormara, a arhitektica podsjeća da stara gradnja daje puno takvih mogućnosti. U tim tajnim skloništima može se sakriti i pospremiti toliko stvari, a arhitektica je iskoristila baš svaku mogućnost.
Tako su u hodniku kod ulaza iza takvih bijelih ploha sakriveni čak i bojler za obje kupaonice, ali i perilica rublja. Ispod crnih drvenih stijenki u prvoj kupaonici, gotovo u cijelosti crnoj, ima mjesta za odlaganje svih potrepština koje vam trebaju u tom prostoru, a mi smo naišli na gotovo neispunjene police jer vlasnica još nije ni stigla uživati o ovom tek uređenom stanu.
Kreveti po mjeri
Pretpostavljamo da će spavanje u dvjema spavaćim sobama zaista biti čvrsto, s obzirom na krevete koji su rađeni po mjeri, a na njima toliko debeli madraci da će to zbilja biti ležanje na visini, u pravom smislu riječi.
Svaka spavaća soba ima neki svoj poseban štih. Prva, u koju se ulazi iz hodnika, ima i svoj, kako smo već spomenuli, “mramorni” banj, s prošaranim crnim “žilama” i crnim detaljima kao što je “švedski” radijator ili baterija za tuširanje.
U samoj spavaćoj sobi pažnju nam privlači i velika crno-bijela fotografija plesačice snimljene ispred jednih od Dioklecijanovih vrata, čija je autorica fotografkinja Dijana Jerković Junaković.
Fotografija je postavljena iznad drvene obloge koja je ujedno i uzglavlje kreveta, ali se pruža od zida do zida. Noćne lampe koje vise sa stropa su jednostavni crni metalni lusteri oblikovani poput plitke zdjele naopako postavljene, a prozore pokrivaju crne zavjese.
‘Zapjenjena’ tapeta
Svemu tome suprotstavlja se čista bijela posteljina. Crno-bijela kombinacija podiže svaki prostor, daje mu dozu elegancije i tako već stoljećima.
Druga spavaća soba je nježnija, svijetla… a svu pažnju vam oduzme neobična i zanimljiva zidna tapeta koja se iznad kreveta, umjesto uzglavlja, izdiže poput zapjenjenog mora.
Iako nevelike kvadrature, soba je baš kao i prva, ugodna, s dovoljno prostora i za jednu veliku fotelju i pogledom na stare krovove.
Svakako, stan u Ulici Petra Priora pravi je primjer kako u starim gradnjama stvoriti moderan i funkcionalan prostor za život.
Source: slobodnadalmacija.hr