Brojni stanovi, posebice oni iz starih gradskih jezgri, iz zona koje su mahom pod konzervatorskom paskom, obojeni patinom vremena i generacijama koje su u njima živjele, često kriju iznenađenja. Ona na vidjelo dana dolaze nakon velikih obnova, kada se prostor ogoli do srži. I kada iz njih izađu slojevi žbuke, linoleuma, boja, nanosa, starih pohabanih parketa. Tada nam se ukažu divote, posebitosti koje često pridonose i povećanju tržišne cijene.
To je bio slučaj kod vlasnika stana iz splitske četvrti Varoš, iz stare kamene trokatnice sagrađene 1911. godine. Vlasnik je kupio stan na trećoj, zadnjoj etaži, s koje puca pogled na Marjan, na krovove kuća. Bio je površine 60-ak kvadrata i naumio ga je podijeliti u dva manja. Kompletnom obnovom došao je do onoga što se naziva tradicijska gradnja.
– Nakon što smo skinuli slojeve žbuke, boje, nanosa koji su neki prijašnji stanari vjerojatno postavili kao izolaciju, ukazao se predivni kamen, velike kocke, odlično očuvane. A uz njih i zidovi napravljeni od opeke, koja je također bila nepravedno, ali za nekoga svrsishodno pokrivena u svojoj ljepoti.
Očekivao sam da će iz nanosa slojeva izniknuti kamen, jer sam posjetio stanove susjeda u kući. Ali kad se tijekom opsežnih radova, pojavila opeka, doslovce me oborila s nogu. Pokazalo je to i odrednice tadašnje gradnje, način kako su ljudi ulagali materijal u prostor. Ako nije bilo dovoljno kamena, umetnula bi se opeka, koja je stvarala zanimljiv spoj – veli vlasnik.
Pregrađivanje prostora iz većeg u dva manja dijela može se u nekom trenutku lako pretvoriti u zamku, posebice ako zdanje na sebi nosi konzervatorski potpis. Ili ga radi nestručna osoba. Jer, u 30 novoformiranih kvadrata treba stvoriti kompletan boravišni prostor, koji prije svega mora disati. On zato ne smije biti prenapučen detaljima, jer svaki nepotreban sadržaj samo ga još više umanjuje. Zato se vlasnik upustio u nekoliko intervencija. Prvo, otkrićem spuštenog stropa, također zbog izolacijskih razloga, otkrila se visina od tri metra. A s njom i još jedna ljepota gradnje, stare drvene grede. Koje su, među ostalim, bile u odličnom stanju. A uz njih i stari fumar koji su odlučili sačuvati i u njemu napraviti policu.
– To je bio bonus. Grede su me oduševile jer imaju odličnu simbiozu s kamenom i opekom. Očistili smo ih od nečistoća, obnovili gdje je bilo potrebno, dobro zaštitili, lakirali. I to je to. Sada funkcioniraju kao ukras u prostoru. A ono što me posebno obradovalo je to što su neke bile duge i osam metara. Trebalo je to jednom i urediti, dopremiti, ubaciti u kuću. I nakon što su dugo vremena bile skrivene, sada su opet dobile svoje važno mjesto – kaže.
Kamen, opeka i grede nakon obnove postali su ukrasi kojima više nije bilo potrebno dodavati ni slike, ni dekoracije. Ovakvi kakvi jesu sasvim su sebi dovoljni. Otvorenost se postigla i drugim stavkama. Bijelom kuhinjom sa zatvorenim plohama, neutralnim, sivim i smeđim bojama namještaja, te dobro pogođenim zavjesama. Tu i tamo iskoči tek neki malo drugačiji štih, industrijski detalji u vidu lustera i lampi od kovanog željeza. I mramor u zelenim tonovima, s malo zlaćanih nijansi u drugom stanu.
– Starinu smo željeli izbaciti u prvi plan i na njezinoj smo obnovi zapravo utrošili najviše vremena. A ono malo modernog unijeli smo kroz dvije inovacije, meni osobito drage jer dižu prostor, ali i donose funkcionalnost. To je velika staklena stijenka u tuš-kabini okrenuta prema sobi. Koja, među ostalim, i donosi više svjetla u kupaonski prostor – veli.
A druga je okretni zid koji dijeli spavaći od blagovaoničkog dijela. Riječ je o vrlo interesantnoj inovaciji kojom se postižu dvije stvari, funkcionalnost u prostoru, ali i dekorativni element.
– Zid se okreće za 360 stupnjeva, na sebi nosi TV aparat, i njegovom se rotacijom uređaj može gledati iz jednog i drugog prostora. Jako sam zadovoljan kako je to na kraju sve ispalo – veli vlasnik varoških stanova.
Source: slobodnadalmacija.hr