Eh, tu bismo se najradije uselili i mi, a vjerojatno i vi dok gledate ovaj sklad boja i materijala, raspored prostorija, s pogledom na more… i u svemu neki… mir.
To je ono što nam svima treba i koliko god težili tome u svojim životnim prostorima, čini nam se da nikad nismo ni blizu uređenju u kojem ćemo naći utočište i opustiti se na kraju dana.
Mlada splitska arhitektica Mira Matulović Burazin (studio “M14N”) upravo to je postigla – smirujuću atmosferu, kako i sama kaže, uređenjem stana u Kaštel Starom. Njezin projekt interijera bio je dio projekta rekonstrukcije stana za mladi bračni par.
Riječ je o stanu od 74 četvorna metra s prekrasnim pogledom na Kaštelanski zaljev i zeleni pejzaž ispresijecan crvenim kaštelanskim krovovima. Taj pogled kao da je prirodni nastavak “zelene teme” iz unutrašnjeg prostora, koja se nenametljivo, ali kontinuirano prelijeva iz prostorije u prostoriju.
Mira Matulović Burazin govori nam da su vlasnici već na početku njihove suradnje imali želju da se tema stana upravo tako i odvija… da teče iz sobe u sobu, ali njihova je zamisao bila daleko od realiziranog.
Pri prvom susretu donijeli su tonsku kartu: sivo-bijelo-crno… Željeli su moderan interijer s dozom klasičnog, ali s nečim neočekivanim. To neočekivano na kraju se, uz sugestiju arhitektice, pretvorilo u zeleno.
Najtoplija nijansa
Već s ulaznih vrata u stan ta zelena tema privlači pogled i zove vas da zavirite u svaku sobu.
Iz hodnika puca pogled na te zidne stijenke u spavaćim sobama, koje su obojene u najtopliju zelenu boju. I mogli bismo reći: između bjeline i čistoće prostora to zeleno dolazi kao težišni dio cijelog prostora.
I kad mislite da vam je sve jasno već iz hodnika, iznenadite se kad zakoračite u jedinstveni prostor koji dijele kuhinja i dnevni boravak… a potom se osvrnete i shvatite da je zelena kuhinja najlogičniji izbor, ne samo za ovaj “zeleni” stan, već da bi takva bila prava oaza u svakom životnom ambijentu.
Osim kuhinje, naglasak svemu daje i poneka zelena stolica oko trpezarijskog stola, a ta boja prirode potom se nastavlja u detaljima u dnevnom boravku… primjerice od zelene lampe do pravih, živih biljaka, bez kojih danas ne može ni jedan prostor.
Arhitektica napominje da je vlasnicima bila želja da kuhinja, blagovaonica i boravak funkcioniraju kao cjelina, u kojoj je najbolje druženje i komunikacija.
Spomenimo da cijeli stan u biti ima najviše bijelog koje je uz zelenu temu upotpunjeno preciznim izborom namještaja. Nježni pješčani tonovi na naslonjačima ljube se s komodama od prirodne boje drva ili čisto bijele.
Tlocrti crkava
Na sav taj jednostavan sklad nastavlja se pod prekriven keramičkim pločicama koje oponašaju brodski pod. Tako je gotovo u cijelom stanu. Izdvajaju se samo kupaonice na čijim su podovima keramičke pločice u obliku saća.
U prostoru je prije uređenja promijenjen i raspored prostorija, što je arhitektica uspješno realizirala jer su vlasnici željeli dodatni sanitarni čvor, ali da se ne mijenjaju veličine soba. Na kraju, osim velike spavaće, uređena je i gostinjska soba, kojoj se prema potrebi lako promijeni funkcija.
Recimo nešto i o nenametljivim detaljima koji se također kao mala temica ponavljaju od prostorije do prostorije, a riječ je o nacrtima i tlocrtima povijesnih zgrada i crkava.
To nije slučajno i moglo bi se reći da je to svojevrsni zaštitni znak arhitektice Mire Matulović Burazin, koja u svaki prostor koji uređuje unese malo povijesnih momenata.
Source: slobodnadalmacija.hr