
Dok stojite pred njom, imate dojam da lebdi u zraku. Kada zakoračite u njezinu unutrašnjost, čini vam se da ima more u dnevnom boravku. I odmah na prvu je jasno da ispred sebe imate izniman komad arhitekture.
Hibridna konstrukcija od čelika i armiranog betona, staklene stijene na amortizerima, unutrašnjost koja obiluje najsuvremenijim tehnološkim rješenjima te još mnogo jedinstvenih elemenata, čine ovu kuću jednom od najkompleksnijih obiteljskih kuća u Hrvatskoj. I svakako tehnološki najzahtjevnijom.
Međutim, ova je fascinantna kuća, jedinstveno arhitektonsko djelo s potpisom konstrukcije i interijera, istovremeno lijep, ugodan i funkcionalan prostor onima za koje je građena i to je, zapravo, njezina najvažnija vrijednost.
Vrijeme je da je predstavimo: Villa PB 12 nalazi se u okolici Zadra i građena je na čeličnoj konzolnoj konstrukciji od 5,75 metara koja dosad nije izvedena niti na jednoj obiteljskoj kući u Hrvatskoj.
Ovaj nevjerojatan projekt, koji uspješno spaja modernost s prirodnim okruženjem malog dalmatinskog mjesta, potpisuje arhitekt Viktor Vrečko s timom iz svog studija VVA u Zadru.
Priča počinje prije nekoliko godina, na fantastičnoj lokaciji uz samo more gdje su se investitori zaljubili u parcelu prepunu zelenila i autentičnog mediteranskog raslinja. Na parceli površine 1200 metara kvadratnih već je postojala građevina, ali oni su na toj jedinstvenoj lokaciji željeli nešto sasvim drugo.
Njihova ideja i želja bila je kuća za druženje obitelji, a glavni dizajn parametar koji su postavili pred projektanta bio je očuvanje što više zatečene prirodne vegetacije koja ih je od starta privukla toj lokaciji.
Sačuvali vegetaciju
– To nam je u određenim situacijama otežavalo gradnju, prije svega pristup mehanizacije, ali vrijednost koju smo na kraju dobili očuvanjem zelenila je nemjerljiva.
Kako je riječ o velikoj obitelji, to je podrazumijevalo i puno soba, a tolika kuća na jednoj etaži značila je praktički zauzimanje cijelog zemljišta. Baš to smo svakako željeli izbjeći. Nakon što je odlučeno da se ide na dvije etaže, druga važna odluka bila je uvođenje konzole, što se pokazalo potpuno pogođenim.
Jer ta arhitektonska operacija omogućila nam je da dobijemo na volumenu kuće, a pritom što više sačuvamo postojeći okoliš, autohtono zelenilo u koje je kuća uklopljena – govori nam arhitekt Vrečko dok opisuje čelične konzole od 5,75 metara zbog kojih imate dojam da kuća lebdi jer je njezin konstruktivni dio u zraku.
Iako konzole nisu napravljene iz dizajnerskih razloga, nego iz potrebe da se minimalno dira u zemljište, one su diktirale način gradnje. Jer konzole te veličine nije bilo moguće izvesti u armiranobetonskoj konstrukciji, nego u čeliku. A na ovoj je kući utrošeno 30 tona čelika.
To se, pak, referiralo i na čitavu tehnologiju objekta pa velike panoramske staklene stijene koje čine istočnu i zapadnu stranu kuće funkcioniraju na amortizerima zbog rada konzole. I to je samo jedan od primjera koliko je ovo bio tehnološki zahtjevan i kompleksan objekt.
Gradnja ove vile s bazenom trajala je ukupno 36 mjeseci. Izuzmu li se ljetne pauze, kada je gradnja zabranjena, posao je završen za 24 mjeseca. U tom je procesu, kaže nam projektant ove jedinstvene i nesvakidašnje kuće, bilo puno izazova.
– Zaista puno, i to na različitim razinama.
Počevši od primjene znanja do same logistike, odnosno pitanja s kime tako zahtjevan i komplicirani projekt izvesti.
U trenutku kada je gradnja planirana, na građevinskom tržištu vladala je kriza i postojao je cijeli spektar potencijalnih izvođača s kojima smo mogli planirati posao. I onda, u samo deset mjeseci, sve se promijenilo, a izvođačima su ovakvo kompleksni projekti, koji traže vrijeme, znanje i visoku kvalitetu izvođenja, bili zadnji na listi poželjnih.
Mi smo točno znali što želimo, ali to je značilo stalno biti prisutan na gradilištu, nekad i po 16 sati dnevno. Zidovi u kući prepuni su crteža jer smo na licu mjesta objašnjavali i crtali što želimo, odnosno ne želimo.
Da sada skinete obloge sa zidova, vidjeli biste da je sve iscrtano olovkom, kuća je kroz gradnju izgledala kao površina za planove – smije se Vrečko, dodajući kako u svakom objektu, bez obzira gdje i s kim radite, uvijek postoje tri komponente: cijena, vrijeme i kvaliteta. O svakom projektu pojedinačno ovisi što će od toga biti prioritet. U ovom je slučaju to bila kvaliteta.
Vizionarski potez
Koliko je kompleksan i kvalitetan, toliko je ovaj projekt ujedno i hrabar, vizionarski potez. Zato Vrečka pitamo zašto se odlučio na projekt modernističke gradnju s čeličnom konzolom u okruženju koje je, kad su arhitektura i prostor u pitanju, dominantno tradicionalističko.
– Na samom početku, kad krećete u projektiranje, morate donijeti odluku hoćete li se uklopiti u postojeće stanje na lokaciji, naravno, ako prepoznate njegovu kvalitetu, ili ćete biti potpuni “alien” u tom prostoru. Kvaliteta na koju smo mi našli je ruralnost, bez posebne urbanističke i estetske vrijednosti. I zato smo se odlučili za ovo drugo, za objekt koji se ne uklapa, nego ima svoj ritam i zahtijeva svoju kvalitetu.
I to smo dobili, stvorili smo kuću koja je dodatna vrijednost tom prostoru. Ona je ujedno i indikator, jer naprave li se u mjestu va još dva, tri ovakva objekta, to kompletno mijenja percepciju ovog mjesta.
Za sve buduće investitore, važno je naglasiti da smo na tom putu imali izvrsnu suradnju s lokalnom zajednicom i uredom za prostorno planiranje, što je rezultiralo iznimno poticajnom klimom za rad i ulaganje – kazuje nam arhitekt Vrečko.
Vrečkov tim potpisuje i unutarnje uređenje kuće, što je čini rijetkim primjerom apsolutnog dizajna jer sve do zadnje slavine u objektu ima njihov autorski potpis.
U prizemlju kuće, kojom dominiraju ravne i čiste linije, nalaze se dnevni prostor s kuhinjom te dvije spavaće sobe, dok je gornja etaža rezervirana za još pet soba i iznimno dojmljivu glavnu kupaonicu. Investitori, koji dobro poznaju građevinu, od početka su bili uključeni u proces nastanka ovog objekta, a zdrav dijalog između njih i projektanta urodio je uspješnim rezultatom. Međutim, u pitanjima estetike projektanti su imali potpunu slobodu i odriješene ruke.
Spiralno stepenište skulpturalnog karaktera, koje dominira unutrašnjim dijelom kuće i plijeni svu pažnju ulaskom u interijer, umjetničko je djelo.
Njegova izvedba je jedinstvena jer nije zatvoreno, nego u svom središtu ima helix, a o posebnosti dovoljno govori činjenica da je riječ o jedinom stepeništu u Hrvatskoj koje je izvedeno u spiralnoj helix konstrukciji na dva kata u unutrašnjosti kuće.
Njegova visina je preko devet metara, a taj posao vrhunski je izveo zagrebački “Bessen”. Iako stepenice ostavljaju dojam prirodnosti i jednostavnosti kao da su “oduvijek bile tu”, riječ je o iznimno teškoj i kompleksnoj izvedbi kojoj je prethodilo 35 različitih opcija i maketa okruglog stepeništa dok nije donesena konačna odluka.
Ušteda prostora
Da priča bude još bolja, pri jednom od prvih kontakata između investitora i arhitekta te dogovora o unutrašnjem izgledu kuće, investitor je izričito istaknuo kako u kući ne bi želio vidjeti okruglo stepenište.
Na kraju puta, međutim, baš će se takvo stepenište pokazati jednim od najupečatljivijih momenata ove, po svemu, upečatljive kuće.
– Investitor je želio stubište koje neće zauzimati puno mjesta, a baš ovakav model najbolje štedi prostor.
Na kraju imamo jedinstvenu spiralu na obostrano zadovoljstvo – kaže nam arhitekt, čijemu je timu pri realizaciji ovog zahtjevnog projekta puno značila pomoć kolege Ivice Delača, građevinskog inženjera iz Zagreba, zadarskog inženjera elektrotehnike Lucijana Ćustića, ali i izvođača koji su na gradilištu napravili odličan posao, poput Stolarije Krekić i Ivano Bazena sa zadarskog područja, te pomoć Luke Vrdoljaka iz tvrtke “Polaznica” iz Splita.
– Iskustvo na ovom projektu je neprocjenjivo jer smo bili stalno prisutni na gradilištu te se iz prve ruke upoznavali sa svom problematikom i izazovima građevinskog sektora u Hrvatskoj.
Ovo je projekt u koji je uloženo puno znanja, vremena i energije, što je proces stvaranja ove kuće učinilo jako zahtjevnim, ali ujedno vrlo zanimljivim i na kraju uspješnim – kaže Viktor Vrečko o ovoj sjajnoj kući čija arhitektura priča jednu sasvim drugu, posebnu priču i koja je, unatoč svojoj nenametljivosti, jednostavno – spektakularna.
Source: slobodnadalmacija.hr