
Grašak, mrkva, brokula, cikla, patliđžan, rajčica, češnjak… svega toga našlo se u jednoj kašeti, dok je iz druge virilo “vitaminsko” društvo – jagode, trešnje, banane, kruške, limuni, naranče, jabuke… Ne zna čovjek za čim bi prije posegnuo, možda i zagrizao kad su tako uvjerljivog izgleda i u prirodnoj veličini da bi prevarili i odrasle, a kako ne bi malene kojima su ove igračke, ukrasi… kako već želite, zapravo i namijenjeni.
Ništa od ovog “zelenila” nije ni pravo ni jestivo, iako je zgodno za žvakanje malim ustima kad počnu nicati zubi. Baš tako nekako u to doba, kad je stizala druga beba u kuću, Marija Vrvilo iz Brštanova, s trenutnom adresom u Solinu, nakon puno vremena je uzela kukicu u ruke i krenula u posao.
Marija je inače po struci fizioterapeut, nažalost za sada ne radi u svojoj struci, ali to kako kukica može terapeutski djelovati i na nju, a i mnoge, ona bi itekako znala poučiti svojim vještinama.
Mama me naučila kukičati dok sam bila djevojčica i jedan period mi je to bilo zanimljivo ali s vremenom me prestalo zanimati. Prije otprilike dvije godine, tijekom druge trudnoće vratila sam se intenzivno kukičanju jer sam poželjela napraviti nešto za bebu koja stiže i u bespućima interneta otkrila amigurumi. To je japanska tehnika kukičanja jednostavnim bodom kojim se izrađuju razne minijature i lutke. Iako sam znala kukičati i povremeno izrađivati torbe od recikliranih pamučnih traka, ova tehnika mi je bila nepoznanica, pa sam dosta vremena provela istražujući na YouTube kanalima, ispričala nam je Marija koja je tada i pokrenula svoj brend “Jungle CROchetolic”.
Počelo je s igračkama
Kad je svoja znanja u kukičanju nadopunila gledanjem videa o amigurumiju, igračke su, naravno, imale prioritet u asortimanu. Kaže Marija da je to bio normalan slijed događaja.
– Počela sam izrađivati razne zvečke i lutkice, a s vremenom su mi voće, povrće i hrana postali “opsesija”. Pomoću njih sam najlakše mogla postići pažnju djeteta. U početku su voćkice glodalica za zubiće koji rastu, ali poslije pomoću njih dijete lakše prihvaća uvođenje novih namirnica, uči boje, razvija finu motoriku, koristi ih u imitativnoj igri, pa postaje mali kuhar i slastičar, uči o kupovini i ponašanju u trgovini i još mnogo toga.
I sve te svoje male simpatične uratke izrađuje isključivo pamučnim koncem, a puni ih silikoniziranim punjenjem za jastuke. Da nije društvenih mreža, nitko izvan njezine kuće ne bi ni znao za kukičanu “zelen”.
– Cijelo vrijeme sam svoje projekte i radove dijelila na svom Facebook profilu i Instagram stranici, pa su i drugi poželjeli takve igračke za svoju djecu. Tako je nastala “Jungle CROchetolic” priča koja iz dana u dan raste. Javljaju se novi poklonici, ali i oni koji nadopunjuju svoje zalihe “Jungle” namirnica.
A te simpatične namirnice i igračke mogle su se prošlo ljeto naći i u Zadru, u jednoj suvenirnici koja podržava isključivo hrvatski proizvod.
– Bilo bi lijepo kada bi sve više naših trgovina tog tipa poslovalo na taj način jer poznajem mnogo kreativnih ljudi koji imaju što ponuditi, a predstavljalo bi našu zemlju puno ljepše od jeftinog kineskog suvenira.
I kako se troši konac, sazrijevaju novi kukičani plodovi i peku se končani kolači, Marija Vrvilo ima sve veće planove.
– U nekoj dalekoj budućnosti sanjam o jednoj takvoj trgovini u koju dođete nešto kupiti, ali možete i popiti kavu, naučiti kukičati, prolistati neku dobru knjigu ili časopis o kreativnom radu i družiti se.
Kratkoročni planovi su razvijanje ideja, kojih ne nedostaje, pa će osim puno “svježih” namirnica u ponudi biti i malo drukčijih igračaka za različite uzraste, kao i dekorativnih stvarčica za dom – obećava Marija i napominje kako je sve više ljudi pita hoće li održati kakvu radionicu, za totalne neznalice u radu s kukicom, ali i one koje žele nadograditi svoje znanje.
E, pa i mi to čekamo!
Source: slobodnadalmacija.hr